U ovom radu obrađena je materija koja se tiče odgovornosti države za štete nastale uslijed terorističkih akata, javnih demonstracija i manifestacija. Članak 180. Zakona o obveznim odnosima je sve do 1996. godine predstavljao pravno uporište za tu odgovornost. Po tom članku, za štetu prouzročenu ovim događajima odgovarala je država. Pritom nisu postojala ograničenja ni u pogledu visine ni vrste štete koju država treba naknaditi. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima iz 1996. ta je odredba brisana, a sudski postupci pokrenuti temeljem te odredbe bili su prekinuti. Razlog za to su brojne tužbe protiv Republike Hrvatske za naknadu štete prouzročene ovim događajima, a naknada koje joj je predstavljala velik ekonomski teret. 2003. godine donesen je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija. Taj je zakon zamijenio nekadašnji članak 180. Zakona o obveznim odnosima, a sudski postupci za naknadu štete nastavljeni su. Tim su zakonom unesene određene promjene u sustav odgovornosti države na način da je ta odgovornost sada ograničena i iznosom i vrstom štete koju je dužna naknaditi. Samim time mnogi oštećenici ostali su bez naknade štete ili im je u određenoj mjeri smanjena. Mnogi od ovih događaja, a naročito teroristički čini, zbili su se za vrijeme Domovinskog rata. To je bitno naglasiti jer su sudovi ponekad takve događaje podvodili pod pojam ratne štete za koju država ne odgovara. Ovakva sudska praksa i novi zakon značili su značajan udarac za oštećenike.