Autor ukazuje na temeljne elemente kršćanske antropologije koji su svojstveni katoličkom vjeronauku. Antropološki sadržaji svojstveni katoličkom vjeronauku, kao što su život, susret, ljubav, trodimenzionalnost, čovjekova sposobnost za slobodu i put oslobođenja pridonose osnaživanju društvenih veza, solidarnosti i bratstvu među ljudima i narodima. To uključuje i filozofske i teološke sadržaje vjeronauka, način podučavanja toga predmeta i obrazovni talent vjeroučitelja. Trodimenzionalnost kršćanske antropologije ukazuje nam na to da je čovjek biće koje je slobodno, razumno i sposobno ljubiti, a to potvrđuju i biblijski korijeni trodimenzionalne antropologije: tijelo, duša i duh. Čovjek, kao biće koje uključuje dimenziju mogućnosti, jest biće koje već nešto jest, koje nastoji nešto ostvariti i koje još nešto nije. Kao razumno biće čovjek je sposoban za slobodan čin. Njegova se sloboda očituje i kao sposobnost za ljubav. Osobitost kršćaninove slobode jest sposobnost za davanje. Stoga se i u vjeronauku naglašava da sloboda uvijek ima i društvenu dimenziju te da je ljubav ujedno povezana i s procesom slobode. Katolički školski vjeronauk pozvan je u mladim naraštajima pobuditi oduševljenje te u njima poticati i njegovati osjećaj bratstva i međusobnu povezanost među svim ljudima.