Ovaj rad s područja intelektualne povijesti i povijesti ideja istra- žuje katoličkoga intelektualca Bogdana Radicu, pobornika ideja demokracije i parlamentarizma te zasigurno jednoga od najista- knutijih predstavnika hrvatske političke emigracije nakon 1945. godine. Dosljedan antifašizmu i antikomunizmu, zahvaljujući općenitomu antitotalitarnom stavu, čvrsto je zastupao potrebu obrane liberalne demokracije, građanskih i nacionalnih sloboda pred nasrtajima totalitarnih ideologija, kao i u skladu s tim pravo hrvatskoga naroda na samoodređenje i na samostalnu hrvatsku državu. Takvi će njegovi stavovi biti osobito vidljivi u nedovolj- no tematiziranome razdoblju njegova života kada je bio zaposlen kao sveučilišni profesor povijesti kao i u njegovim čestim kontak- tima s intelektualcima, što će potaknuti optužbe kako je pripa- dao nekoj slobodnozidarskoj loži. Primjer Bogdana Radice, kao liberalno-demokratski opredijeljena hrvatskog političkog emigran- ta, osobito je aktualan u današnje vrijeme ponovnih napada na vrijednosti demokratskoga društva i hrvatske nacionalne države.