Posmatrano sa upravno-pravnog aspekta državna imovina BiH služi za potrebe smještaja Institucija BiH i drugih nivoa vlasti. Država kao vlasnik nekretnina može iste da iskorištava prema vlastitim potrebama.. Uzimajući u obzir vojnu imovinu koja se kvalifikuje kao perspektivna (vojne lokacije potrebne OS BiH) kao i jedan od ciljeva pristupanja NATO savezu, odnosno neperspektivna imovina koja se dodjeljuje jedinicama lokalne uprave na čijem teritoriju se ta imovina nalazi, istovremeno se povlači pitanje efektivnog upravljanja tom imovinom u općedruštvenom interesu i potrebama kako države tako i nižih nivoa vlasti, sukladno ustavnom državnom uređenju. Iznalazeći modalitete pri rješavanju hroničnog nedostatka smještajnog prostora, gro državnih institucija se nalazi u zakupodavnom odnosu kod raznih privatno pravnih subjekata, što iziskuje značajna novčana sredstva. Pri tome imamo pojave gdje su nekretnine u državnom vlasništvu uzurpirane od strane nižih nivoa vlasti kao i raznih političkih partija zatim udruženja koja se samo imenuju sljednicima ranijih političkih subjekata. Postojeći pravni vakum u rješavanju pitanja državne imovine zatim izostanak adekvatnih mjera na prevenciji, suzbijanju pojava slične vrste ostavlja prostora za dalje malverzacije.