Iako devetnaesto stoljeće nalaže kako je ženi mjesto u kućanstvu u ulozi supruge i majke, javljaju se mlade djevojke koje žele izaći iz tih okvira i postati učiteljice. Prva ustanova za njihovo školovanje bila je samostanska Ženska preparandija sestara milosrdnica u Zagrebu, a kasnije je otvorena i svjetovna Zemaljska preparandija. Iako su imale jednake kriterije za upis preparandije kao i muškarci, bile su diskriminirane na nekoliko načina. Od samog početka smatrane su slabijim spolom pa nisu mogle predavati starijim dječacima, učiti o gospodarstvu i prirodnim znanostima i sl. Diskriminirane su bile i po pitanju plaće koja je bila barem za trećinu manja od one njihovih muških kolega. Također, kasnijim zakonom nametnut im je celibat pa moraju birati između karijere i obitelji. Među svima njima istaknule su se Marija Jambrišak, Marija Fabković, Jagoda Truhelka i Milka Pogačić kao učiteljice koje su bile odlične u svom zanimanju te aktivne i van učionice u časopisima poput Napretka, beletristici i sl. Krajem stoljeća dolazi do većih promjena i napretka budući da se otvara Privremeni ženski licej, a ubrzo nakon njega i mogućnost studiranja ženama na Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I.