Slikarstvo iluminiranih rukopisa svrstava se u značajnija ostvarenja tzv. otonske renesanse. Navedeni pojam odnosi se na vladarsko razdoblje saskih vladara, pri čemu Otoni preuzimaju načelo vladanja Karla Velikoga. Stoga ne čudi što se otonski iluminirani rukopisi ugledaju na karolinške primjere, posebice na tzv. Ada grupu. Osim karolinškog, važni su za spomenuti i antički te todobni bizantski utjecaji. Tematika koja se obrađuje u sklopu ovoga članka jest posebnost stilskog izričaja četiriju grupa iluminiranih rukopisa koji se vezuju uz skriptorij u Reichenau, a na temelju kojih dobivamo kratak prikaz kulturološko povijesne situacije u kojoj skriptorij nastaje i razvija se.