Novokrajska jama je periodičan ponor na rubu sela Novokračine udaljen manje od jednog kilometra od hrvatsko-slovenske granice i graničnog prijelaza Rupa. Ovaj ponor duljine preko 1000 m prvi su istražili talijanski speleolozi još između dva svjetska rata, a veliki obol novijim istraživanjima dali su hrvatski speleolozi 1967. godine kada je izrađen danas važeći nacrt ovog objekta. Novokrajska jama, još poznata i kao Ponor u Novokračinama, smatrana je najdužim speleološkim objektom u širem riječkom zaleđu, a svojevrsno je i potaknula razvoj riječke speleologije 60-ih godina. Iako su istraživanja nastavljena i kasnije, rezultati do sada nisu objedinjeni u jedinstveni nacrt, a službene dimenzije su samo pretpostavljene. Zato je cilj ovog rada predstaviti dugu povijest koja se veže uz ovaj ponor, hidrogeološke značajke te prije svega, kompletan nacrt i poligonski vlak. Iako kvaliteta i točnost takve kompilacije može biti upitna, i takav rezultat čini vrijednu geografsku informaciju o kršu do neke buduće akcije topografskog snimanja i nastavka speleoloških istraživanja.