Rad se usredotočuje na prizor iz XI. pjevanja Osmana, baroknoga epa Ivana Gundulića, u kojem likovi promatraju tapiserije s prikazom Hoćimske bitke. Rad je podijeljen na dva dijela. U prvomu se dijelu analiziraju načini na koje tri promatrača (pripovjedač, Ali-paša i Zborovski) tumače prikaz. Načini na koje tumače viđeno povezuju se s konceptom i mogućnošću realnoga preslikavanja zbilje. Problem preslikavanja razvija se uz pomoć uvida vizualnih studija i teorije likovnih umjetnosti. U drugome se dijelu rada proučavaju međusobne razlike u poduzetim taktikama promatranja te se zaključuje kako je, posve u skladu s baroknom meravigliom, najnepouzdaniji i najfragmentarniji pogled presudan.