Rad se bavi pitanjem seksualnoga odgoja u odgojno-obrazovnom kontekstu u prvoj polovini 20. stoljeća. Ono što je karakteristično za to razdoblje, ali i čitavo stoljeće, jest postojanje dvostrukih standarda u odgoju i obrazovanju dječaka i djevojčica, prema kojima je ženska seksualnost uglavnom nevidljiva. Prijetnja društvu bio je muški spolni nagon, koji je trebalo kontrolirati, pa se većina propisa, normi, knjiga, uputa i zakona bavila tom tematikom. Dominantan je utjecaj Katoličke crkve, koja je raznim zakonskim i moralnim regulativama određivala granice prihvatljivog odnosno neprihvatljivog ponašanja te zagovarala isključivo apstinenciju. Pogled na seksualnost bio je negativan, barem na deklarativnoj razini, pa se na razne načine provodila politika kontrole, discipline i zastrašivanja. To se potkrepljivalo netočnim medicinskim „činjenicama” o štetnosti pretjeranoga izlučivanja tjelesnih tekućina, što pak dovodi do slabljenja živčanoga sustava i raznih drugih ozbiljnih poremećaja. Spomenuti elementi karakteriziraju prvu polovinu 20. stoljeća te se jasno ocrtavaju u izvorima korištenima u ovom radu.