Početak selekcijskog rada na stvaranju interspecifičnih križanaca vinove loze započinje nakon obnove europskih vinograda od napada filoksere sredinom 19. stoljeća. Upotrebom američkih podloga (V. Rupestris, V. Riparia i V. Berlandieri) uspješno je riješen problem filoksere, međutim gljivična oboljenja poput pepelnice i peronospore nisu uspješno savladana. Križanjem europske loze i raznih rodova američke ili azijske loze nastaju novi križanci dobre otpornosti na pepelnicu i peronosporu. U prvo vrijeme, počinje se koristiti termin hibrid, što kod većine potrošača ima izrazito negativan prizvuk, te uz povećanu količinu furaneola ili tzv. fox mirisa, širenje križanaca je vrlo ograničeno. Razvojem genetičke znanosti tijekom 20. stoljeća stvara se nova podloga za selekciju križanaca te danas u većini vinogradarskih regija svijeta postoje križanci koji se uspješno koriste u vinogradarskoj proizvodnji. Cabernet Cortis, Ruby Cabernet, Domina te nadasve poznati križanac Pinotage, samo su neki od potencijalno vrlo zanimljivih križanaca za modernu vinogradarsku proizvodnju.