U svojem djelu Deset dijaloga o povijesti, koje je objavljeno 1560. godine, Petrić je obradio i neke astrološke teme. U trećem dijalogu, onom koji je naslovio »Il Contarino, overo che, sia l’historia« (»Contarino ili što je povijest«), tako je iznio poznatu tezu da je pomoću astrologije bila predviđena propast svijeta, prvo poplavom, a zatim požarom. Naime, prema astrološkoj tradiciji, Bog je Adamu prenio tajne astrologije te je on promatrajući nebo predvidio da će Zemlja biti uništena vodom i vatrom. Adam ili njegovi potomci Set i Enoš to su proročanstvo uklesali na dva stupa, od kojih je jedan bio od opeke, a drugi od kamena, odnosno, kako tvrdi Petrić, od kovine i od opeke. Na temelju toga Petrić je zaključio da se prva povijest svijeta odnosila na buduće, a ne na prošlo. Uz to, Petrić je smatrao da nebesko djeluje na zemaljsko, i to svojim kretanjem, svjetlošću, toplinom te uplivom. Tako svim promjenama koje se događaju na zemaljskom području, poput, primjerice, ratova ili poplava, svojim tajnim sredstvima upravljaju nebesa. Naposljetku, u Deset dijaloga o povijesti Petrić je tematizirao i veliku godinu koja traje 36 000 godina, a koja završava apokalipsom.