Periferna lezija facijalnog živca označava oštećenje VII. moždanog živca koje rezultira mišićnom slabošću jedne strane lica. Može biti idiopatska (Bellova paraliza) ili može imati jasan uzrok. Gotovo 80% perifernih lezija facijalnog živca su primarne, a ostale su sekundarne. Među najčešće uzroke sekundarne periferne lezije facijalnog živca ubrajaju se sistemske virusne infekcije, trauma, operacijski zahvati, šećerna bolest, lokalne infekcije, tumori, imuni poremećaji, droge, degenerativne bolesti središnjega živčanog sustava itd. Dijagnoza se zasniva na tipičnoj kliničkoj slici, pretragama krvi, likvora, provodljivosti živaca i neuroslikovnim metodama (MRI mozga, rtg lubanje i mastoida). Liječenje sekundarne periferne lezije facijalnog živca zasniva se na liječenju primarnog uzroka, za razliku od liječenja idiopatske periferne pareze facijalnog živca koje je još uvijek predmet nedoumica. Pojedine studije ukazuju na mogući pozitivan učinak steroida i antivirusnih lijekova, dok druge studije ne ukazuju na pozitivan učinak ovog liječenja. Dodatno liječenje uključuje zaštitu oka, fizioterapiju, akupunkturu, injiciranje botulinum toksina ili operacijski zahvat. Bellova paraliza ima uglavnom dobru prognozu s čak 80% potpunih oporavaka; u 15% slučajeva zaostane blaže oštećenje živca, dok u 5% bolesnika ostaju teže trajne posljedice.