Polazeći od različitih i multidisciplinarnih teorijskih pristupa (ponajprije od sociologijskih određenja društvenoga problema i problema grada, te politologijske teorije urbanoga režima) autor analizira odnos vodećih političara Splita prema recentnim problemima toga grada. Svoju analizu temelji na nalazima istraživanja provedenoga u veljači i ožujku 2002. godine metodom strukturiranoga intervjua na uzorku od dvadesetoro istaknutih lokalnih političara. Nalazi istraživanja prezentiraju da vodeći splitski političari društveno stanje toga grada ocjenjuju nepovoljnim i opterećenim brojnim problemima, od kojih su najizrazitiji: nezaposlenost, propadanje gradske privrede, prometna izolacija grada, socijalna ugroženost njegovih građana te urbanistička devastacija. Intervjuirani političari uglavnom misle da su ti i drugi problemi u velikoj mjeri uvjetovani stanjem u hrvatskome društvu odnosno ključnim činiteljima društvenoga konteksta (pretvorba vlasništva, ekonomska i svekolika društvena kriza, Domovinski rat …) samostalne Hrvatske. Analiza intervjua pokazuje da su političke napetosti i podjele u Splitu izrazite, te da su kao takve prepreka rješavanju problema grada. U mišljenjima i stavovima većine vodećih splitskih političara autor uočava, s jedne strane, znatnu sklonost elitističkom pa (tendencijski) i autoritarnom pristupu rješavanju tih problema, a s druge strane nedovoljnu spremnost za rješavanje problema grada kroz suradnju s drugim socijalnim akterima.