Sve donedavno demokratska teorija nije posvećivala dostatnu pažnju fenomenu socijalnog povjerenja i njegovoj ulozi u izgradnji stabilnog i prosperitetnog demokratskog poretka. S vremenom, a osobito nakon propasti komunističkih režima, postalo je jasno da demokracija može zaživjeti samo u društvima koja karakterizira visoki stupanj povjerenja i u kojima su građani spremni djelovati u cilju ostvarenja općeg dobra. Takvo generalizirano povjerenje usmjereno na široke i nespecificirane kategorije ljudi vrši niz važnih funkcija za demokraciju. Ono omogućuje komunikaciju među građanima i različitim društvenim grupama, potiče kooperativne društvene odnose, olakšava postizanje kompromisa i konsenzusa u stvarima od općeg značaja, doprinosi toleranciji i prihvaćanju razlika, a time posredno stabilnosti i daljnjem razvoju demokracije. Prema autoričinom uvjerenju, cjelovita analiza odnosa demokracije i povjerenja mora ponuditi i odgovor na pitanje što determinira opskrbu društva povjerenjem. Ona odbacuje kao jednostrana i pojednostavnjena ona objašnjenja koja povjerenje tretiraju isključivo kao proizvod specifičnih lokalnih tradicija i kulture nekog društva i naglašava da povjerenje u modernim društvima nije automatski proiz\’od kulture, već aktivno političko postignuće, fenomen koji počiva na kontinuitetu određenih fundamentalnih institucionalnih karakteristika društva. Pravedna, odgovorna i općem dobru posvećena vlada te institucije koje se u svojim praksama rukovode normama govorenja istine, ispunjavanja obećanja, poštivanja ugovora, pravednosti i solidarnosti generiraju odnose povjerenja i doprinose stabilnosti demokratskog poretka. Stoga je izgradnja institucija čiji obrasci ponašanja reflektiraju navedene vrijednosti prioritetni zadatak nove Hrvatske vlade. U suprotnome, daljnji će razvoj demokracije u našoj zemlji biti ozbiljno usporen.