U nekoliko arheoloških kampanja od 1989. do 2014. istraženi su ostatci osječke srednjovjekovne župne crkve sv. Trojstva koja je stajala na mjestu današnje barokne franjevačke crkve sv. Križa. Crkvu su u 12. stoljeću podigli cisterciti iz opatije Cikador, najstarije cistercitske opatije u Ugarskoj, koja je uz tržne pristojbe i skelarinu u Osijeku možda u početku držala i župu. Trobrodna romanička bazilika bila je srodna matičnoj opatijskoj crkvi čiji su ostatci otkriveni u Bátaszéku i od osobite je važnosti posebno za ranu cistercitsku arhitekturu filijacijeopatije Morimond. Ostatci monumentalnoga romaničkog portala, najstarijeg na tlu Hrvatske, prezentirani od 1993., upućuju na to da je crkva građena sredinom 12. stoljeća. U 15. stoljeću dograđen je veliki izduženi gotički kor, dimenzijama najveći svoje vrste u Hrvatskoj, nakon što su romaničke lađe nešto prije toga, u vrijeme kada su patronat nad crkvom preuzeli velikaši Korođi, dobile kontrafore i bile presvođene gotičkim svodovima. Dogradnja kora može se pripisati mačvanskom banu Ivanu Korođu, pretposljednjem predstavniku roda.