Članak je usredotočen na pitanje utjecaja čimbenika duhovnosti na zadovoljstvo sa životom. Čimbenik duhovnosti uključuje dva indeksa: samopoštovanje te sliku o samom sebi i duhovnost. Oba indeksa uključuju više varijabli. Samopoštovanje smo proučavali pomoću Rosenbergovog standardiziranog upitnika, sliku o samom sebi i duhovnost pomoću ocjene varijabli (osjećaj manje vrijednosti, prihvaćanje vanjskog izgleda, smisao života, meditacija, molitva), a zadovoljstvo životom pomoću ljestvice Satisfaction with Life Scale (SWLS). Istraživanje smo zasnovali na kvantitativnoj metodologiji i ne-eksperimentalnoj metodi. Veličinu uzorka smo odredili na osnovi proporcionalne stratifikacije glede veličine broja populacije starije od 65 godina, prema podacima Statističkog ureda Republike Slovenije za 2012. godinu. Istraživanje je obuhvatilo 1064 osoba u dobi od 65 i više godina, koji su živjeli kod kuće i u zavodima. Primili smo 656 pravilno ispunjenih upitnika, što iznosi 61,6 % u istraživanje uključene populacije (kod kuće 380 – 57,9%; zavodi: 276 – 42,1%). Za analizu uzročnih učinaka korištene su napredne statističke metode sklonosti (Propensity Score Methods). Zaključili smo da su indeksi samopoštovanja i slike o sebi i duhovnosti vrlo jako povezani sa zadovoljstvom životom, jer najviša prosječna vrijednost multipl R-kvadrata za čimbenik duhovnosti iznosi R²=0,37. Dakle, čimbenik duhovnosti je vrlo važan element zadovoljstva životom u starosti, omogućujući starijoj osobi postizanje ravnoteže za miran život.