Još od prapovijesnih vremena ljudi su nastojali postići siguran način kako da odrede gdje se nalaze te kako da dođu do nekog određenog mjesta. Tako su u početku pomorci plovili uz obalu kako se ne bi izgubili. Kasnije, kada su otkrili da se mogu orijentirati pomoću zvijezda, počeli su ploviti na otvoreno more.1 Veliki napredak u potrazi za savršenim načinom navigacije bio je izum magnetnog kompasa i sekstanta. No, mornari i dalje nisu bili u mogućnosti odrediti zemljopisnu širinu na kojoj se nalaze. To je bio tako ozbiljan problem da su Britanci u XVII. stoljeću osnovali specijalnu skupinu od tada najpoznatijih znanstvenika koji su ga trebali riješiti. Ponuđena je i nagrada od tadašnjih 20.000 funti (danas oko milijun američkih dolara) onome tko nađe rješenje za određivanje zemljopisne širine unutar 30 nautičkih milja. Nagrada je pripala Johnu Harrisonu koji je izumio kronometar, koji je kasnio ili brzao samo jednu sekundu na dan, stoje za ono vrijeme bilo nevjerojatno precizno. Tako su u sljedeća dva stoljeća sekstant i kronometar bili korišteni za određivanje zemljopisne dužine i širine.