Job osporava teološko okruženje retributivne pravde koje prevladava u bliskoistočnom društvu, usuđujući se postaviti pravo pitanje: mogu li ljudi zaslužiti? Ovaj članak razmatra teorije o zasluzi, posredništvu i pravednosti, smještene unutar rukopisa o Jobu. Podupirući pitanje teodiceje, ovo proučavanje koristi suvremena filozofska, teološka i egzegetska sagledavanja da bi se razmotrilo što Job objavljuje u vezi s pojmom zasluge. Ovaj članak razotkriva temeljnu teoriju o zasluzi, što razvidno odgovara trenutnoj perspektivi kompatibilizma umjesto libertarijanizma ili tvrdog determinizma. Iako temeljna moralna zasluga nalazi određenu razinu potvrde unutar stranica Joba, knjiga svjedoči o ograničenoj naravi teorija zasluge. Ukoliko zasluga postoji, Božja impresivna moć umanjuje njezin značaj. Ljudska zaslužnost ima granice i zahtijeva poniznost u svjetlu Božje moći i svemoći. Ljudi su istovremeno zaslužni, slobodni i odgovorni činioci i nezaslužni pojedinci bez slobode pred Bogom.