Rad pokazuje kako je Vicova filozofija razrađena u Novoj znanosti pozicija onoga što će se kasnije odrediti političkom teologijom. Time rad polazi od određenja pojma političke teologije i prikazuje načela koja će Vica svrstati u tu specifičnu tradiciju filozofijskoga mišljenja. U tom smislu Vicova je filozofija utemeljena na metafizičkoj tradiciji i time postaje jasno kako može biti određena kao politička teologija. Vicova analiza je utemeljena na klasičnoj tipologiji oblika vladavine koju su razmatrali Platon i Aristotel, ali uključuje i filozofiju povijesti kako bi pokazala, suprotno uobičajenim razmatranjima, da se politički oblici vladavine kreću od metafizičkoga načela jednoga (monarhija), nekolicine (aristokracija) i svih (demokracija) i konačno završavaju u metafizičkome postulatu jednoga koji je ponovno najbolje izražen u monarhiji. Za tu metodu Vico koristi klasični obrazac političke teologije s principom božanske providnosti u formiranju političkih zajednica, jer je to središnji koncept političke teologije. Razlog je to zbog kojeg Vico pokazuje kako su prve zajednice bile utemeljene na religijskim postulatima, a tek kasnije na filozofskima. Autor zaključuje kako Vicova Nova znanost može biti određena kao važno djelo filozofije politike utemeljeno na političkoj teologiji koje danas, u uvjetima materijalizirane globalizacije ponovno postaje važna pozicija u prevladavanju krize modernoga materijalizma svijeta.