Moravče je mjesto u sesvetskome Prigorju; u suvremenoj administrativnoj podjeli dio je Grada Zagreba, na njegovu krajnjem sjeveroistočnom rubu. Kajkavski govor Moravča prema Ivšićevoj podjeli pripada konzervativnoj zagorsko-međimurskoj skupini, što znači da se u njemu u velikoj mjeri čuva tzv. osnovna kajkavska akcentuacija, odnosno da nije zahvaćen naglasnim inovacijama u pogledu intonacije dugih naglasaka ili pomicanja naglasnoga mjesta. Time to rubno prigorsko mjesto pokazuje neke osnovne akcenatske karakteristike koje velikim dijelom obilježavaju govore središnjega dijela Hrvatskoga zagorja. Govor je troakcenatski, bez nenaglašenih dužina (uz jednu iznimku) i bez oksitoneze. Sekundarno naglašeni predzadnji slogovi, jednako oni s polaznom dužinom kao i oni s polaznom kračinom, naglašeni su akutom (pere 'pero', im. petạ 'peta'). Akut je u zadnjem ili jedinom slogu zamijenjen cirkumfleksom. Inventar dugih naglašenih samoglasnika broji devet fonema; taj je broj rezultat vokalsko-akcenatskog razvoja u kojem je došlo do duženja sekundarno naglašenoga polazno kratkog sloga, pri čemu se u dijelu vokala naknadno produženi samoglasnici razlikuju od polazno dugih. Govor je u radu analiziran prvenstveno s gledišta fonologije, a donose se i neki osnovni morfološki podaci.