U sedam poglavlja pruža se pogled u slabo poznate ili dosad neuočene notne zapise starije glazbene kajkavske baštine. Kao svojevrsni historiografski uvod u problematiku, na početku su izvatci iz dviju svojedobno pionirskih studija hrvatske glazbene kajkaviane Franje Ksavera Kuhača i Ladislava Šabana. Sljedećih pet poglavlja seminarski su radovi studenta muzikologije Muzičke akademije u Zagrebu. Polazeći od transkripcije i analize pojedinih rukopisa i tiskovina, kao što su užbenik Fundamentum cantus gregoriani (1760.) Mihalja Šiloboda Bolšića, Antifonarij MR 10 zagrebačkoga biskupa Oswalda Thuza (kraj 15. st.), Varaždinska pjesmarica I. (kraj 18. st.), molitvenik Popevke pod szv. massum (1785.) i pjesmarica Philomela sacra (1796.) Jurja Lehpamera, pokazuje se da spomenti glazbeni notni zapisi nadilaze isključivo muzikološke interese. Ti slabo poznati izvori obogaćuju spoznaje o raznim aspektima starije kulture kajkavskoga kraja.