U fužinarskom kajkavskom kraju danas su gotovo nestali informatori o domaćem govoru i usmenoj predaji. Autorica citira posljednje, pretežito kajkavske, iskaze o načinu predaje uz ognjišta i njenom sadržaju o nevidljivim i vidljivim 'bićima', i to od kazivača Ivana Blaževića, rođ. 1908., Juste Maksan, rođ.1892., te Frana Bujana, rođ.1904. - koje je snimila pred 40-tak godina. Sadržaj priča jesu 'coprnice' (vještice), 'malik', 'vukodlačići', 'vile' i druga bića - uz istinska zbivanja o goranskim hajducima i njihovim jatacima. Dokumentirani etnološki podaci o pranju podova vezanom uz bajku o vukodlačićima i o otklanjanju novorođene djece – „suvišnih gladnih usta“, kao paralelnom zbivanju velikog iseljavanja u Ameriku, uzrokovanog padom prometa na cesti Karolini poslije izgradnje pruge Karlovac-Rijeka - ovdje se objavljuju prvi put.