Probacijske službe u prošlosti su radile s počiniteljima lakših kaznenih djela i uglavnom su bile usmjerene na pomaganje i rehabilitaciju. Danas te službe rade i s visokorizičnim počiniteljima koji su počinili ozbiljna kaznena djela, te se od njih očekuje da nadziru njihovo ponašanje i zaštite zajednicu. U okviru suvremenih rasprava zato se sve češće postavlja pitanje koliko probacijske službe trebaju pomagati počiniteljima kaznenih djela u okviru probacijskih sankcija, a u kojoj mjeri bi zapravo trebale biti usmjerene na nadzor njihovog ponašanja. Također se raspravlja i mogućnost istovremenog ispunjavanja rehabilitacijske i nadzorne uloge od strane probacijskih službi. Navedena pitanja sve aktualnijima postaju i u našoj zemlji, usporedno s porastom broja probacijskih poslova i s porastom broja počinitelja teških kaznenih djela u okviru probacije. Rad raspravlja ova pitanja prvenstveno sa stajališta hrvatske probacijske službe, kroz analizu rezultata inozemnih istraživanja i europskih dokumenata, uz nuđenje smjernica za daljnji razvoj hrvatske probacije.