Institucionalizam mađarskog regionalnog razvoja daleko je ispred Zakona o regionalnom razvoju, koji je usvojen 1966. godine, i demokratske preobrazbe 1989. godine, ali regionalni razvoj kakvog poimamo danas uzima u obzir potrebe i ciljeve lokalnih aktera od sredine 1990-ih. Najznačajnija mjera regionalnog razvoja dvije godine nakon demokratske preobrazbe bila je sastanak vanjskog kabineta. Kada je Vlada osjetila neku vrste krize u jednoj regiji, održala je sastanak vanjskog kabineta, pri čemu je donesen paket mjera za rješavanje regionalne krize, ali te su mjere u većini slučajeva bile ad hoc. Mjere središnje vlasti polučile su samo nekoliko dobrih rezultata, što je natjeralo Vladu na uključivanje lokalnih aktera u proces odlučivanja. Uključivanje lokalnih aktera i, na neki način, postavljanje lokalne iznad regionalne razine dalo je negativne rezultate Vladine regionalne razvojne politike. Namjera je zakonodavaca donošenjem Zakona o regionalnom razvoju iz 1966. bila osigurati javnost sustava kontrole i planiranja, provedbu demokratskih vrijednosti i uspostavljanje složenih uvjeta s obzirom na planiranje, kontrolu, distribuciju i financiranje u regionalnoj politici. Izmjenom i dopunom Zakona, usvojenom 2011. godine, zakonodavci su ukinuli vijeća za razvoj na lokalnoj razini i do 1. siječnja 2012. godine ove su zadaće prešle u nadležnost županija i gradova.