Primjenjujući instrumente teorije prototipova, u ovoj se studiji nastoji utvrditi postoji li pri kreiranju lozinki zajednički kognitivni uzorak na temelju kojega se kategorizira pojam LJUBAVI. Analitičku okosnicu rada čini kombinacija metode slobodnog nabrajanja, kojom se izlučilo ključne informacije o riječima koje se općenito vezuju uz pojam i analize rezultata rangiranja prototipnosti. Dobiveni su rezultati uspoređeni s bazom nasumično odabranih lozinki kako bi se utvrdile semantičke asocijacije pojma LJUBAVI i razjasnili semantički procesi u strukturi lozinki. Rezultati ukazuju na to da u kategorizaciji LJUBAVI korisnici lozinki imaju sukladne konceptualne prikaze koji omogućuju susret umova. Zaključak je studije da LJUBAV djeluje kao svojevrsno sidršte u mentalnoj obradi dotičnog KONCEPTUALNOG PROSTORA te da ga u korisnika lozinki obilježava idealiziran oblik prikaza, a ne, protivno očekivanjima, prikazi temeljeni na pojedinačnim iskustvima. Naš je analitički pristup omogućio prikupljanje podataka o tome na koji način prototipovi LJUBAVI elaboriraju način sintetiziranja i kognitivnih preslikavanja unutar kojih se oni mogu pojaviti.