Kritiku dominantnih pristupa "civilnom društvu" u Hrvatskoj moguće je temeljiti na pristupu političke ekonomije koji je usredotočen na borbe koje različite skupine vode oko posjedovanja različitih "kapitala". Rasprave o "civilnom društvu" u Hrvatskoj od središnje su važnosti za razumijevanje procesâ "demokratizacije" u smislu veza između tzv. formalne politike i politike svakodnevice. Prepirke oko "civilnog društva" 1990-ih ne mogu se razumjeti a da se pozornost ne usmjeri na povijesne potpornje društvenih pokreta iz 1980- ih te prirodu i opseg "jugoslavenske iznimke". Sposobnost HDZ-a da civilne pokrete i nevladine organizacije etiketira kao "jugonostalgične" i protuhrvatske te da mobilizira različita biračka tijela bila je odlučna za uspjeh njegova hegemonijskog projekta pojačanog kontradikcijama globalnih diskurzivnih i fondacijskih struktura. Globalno rezonantna značenja, koja sama artikuliraju jedan oblik protupolitične politike, čestoput nisu mogla zadovoljiti životna iskustva na lokalnoj razini. Recentne političke promjene naznačuju pojavu tehnokratskog projekta novoga morala, no parametri pritom ostaju nejasni.