Anemija se u maligno oboljelih javlja s velikom učestalošću te joj se prevalencija kreće od 20 do 60 %. Uzroci nastanka anemije u maligno oboljelih mogu biti mnogostruki, kao što su već sama prisutnost zloćudne bolesti , terapija zloćudne bolesti te različita druga stanja (infekcije, nutriti vni defi cit, prisutnost druge kronične bolesti itd.). Prisutnost anemije kod maligno oboljelih negati vno utječe na sve fi ziološke sustave i njihove funkcije, a naročito na središnji živčani, kardiorespiratorni sustav te na bubrežnu funkciju, stoga se ovi bolesnici osjećaju znatno lošije nego što bi to uzrokovala sama osnovna bolest, a prisutnost, odnosno odsutnost anemije utječe na mogućnosti i izbor načina liječenja te je ujedno i jedan od prognosti čkih čimbenika preživljenja kod brojnih tumora. Iako je vrlo učestala, anemija se kod maligno oboljelih često previđa i podcjenjuje te samo oko 40 % bolesnika koji su anemični, a istodobno imaju zloćudnu bolest, prima terapiju u svrhu liječenja anemije. Za sprječavanje i liječenje anemije prije svega je potrebno liječiti osnovnu bolest. Danas je, prema smjernicama American Society of Clinical Oncology (ASCO) i American Society of Hematology (ASH), na prvom mjestu lijekova za liječenja anemije maligno oboljelih eritropoetin koji se koristi već dugo godina u svijetu, no u Republici Hrvatskoj njegova primjena nije još zaživjela.