U članku se prikazuje fotogovor kao jednu od vrlo jednostavnih, a tako korisnih i lako dostupnih metoda rada u katehizaciji. U prvom dijelu se ukazuje na važnost fotografije koja čini vidljivom stvarnost koja čovjeka okružuje. Štoviše, ona je reproducira, kopira i interpretira i to vrlo vjerno i precizno. Potom se produbljuje značenje i govor fotografije kojeg treba razumjeti jer živimo u »društvu slike«. Fotografijom se izriču vlastiti osjećaji, misli i ideje. Najveća pozornost posvećena je fotogovoru u katehezi i katehizaciji. Pažljivo su elaborirani kriteriji i tematike za neki određen izbor fotografija s ciljevima i određenom metodom. Oslanjajući se na temeljne zakone katehetske metodike: vjernost Bogu i čovjeku, ovo sredstvo opisano je kao ono koje doprinosi izgradnji osobe u procesu socijalizacije i sudjelovanja u grupi, nudeći mogućnost autentičnoj komunikaciji. Fotografija nastoji prenijeti konkretnu religioznu misao. To čini izravno, budeći misao, fantaziju, zadovoljavajući kriterij lijepoga, estetskog, budeći na taj način osjećaje. Na kraju se navode mogućnosti i načini rada metodom fotogovora za razne kategorije katehizanata.