Tijekom Prvoga svjetskog rata zbog suše a i prekida prometa i otežanog snabdjevanja zavladala je na jugu Austro-Ugarske monarhije velika glad. Ljudi su počeli masovno umirati i zagrebački Središnji odbor za zbrinjavanje porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika počeo je veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre na sjever Hrvatske. Onda su ovu akciju prihvatili franjevci kao spas za hercegovačku katoličku djecu. Bio je to spas i dalmatinsku i bosansku i slovensku djecu iz Gorice i Slovenskog primorja, pa je akcija rukovođena iz Zagreba od dr. Josipa Šilovića i dr. Đure Basaričeka postala masovna i na prehranu u sjevernu Hrvatsku je dopremljeno više od 20.000 djece a i broj djece u Podravini možemo približno procijeniti na tisuću djece. Taj broj nije posve točan, jer su evidencije iz vremena rata fragmentarne, a popis načinjen 1920. zanemaruje onu djecu koja su se već vratila kućama. Treba reći da je ova akcija bila izvanredno značajna jer je ublažavala vjerske netrpeljivosti i upućivala da se slogom mogu riješiti mnogi problemi, ali ta činjenica nažalost nije iskorištena poslije rata.