Mnoge europske zemlje imaju danas oružane snage koje više nisu prikladne da odgovore na sigurnosne ugroze s kojima se te zemlje mogu suočiti u budućnosti. Te zemlje nalaze se stoga pred korjenitim reformama koje će biti bolne i skupe. To se posebno odnosi na zemlje Srednje i Istočne Europe, gdje je problem dodatno opterećen postsocijalističkim nasljeđem, malom veličinom zemalja i teškom gospodarskom situacijom. Trebat ce uložiti velike napore da bi se utvrdio najbolji način na koji se, u danim uvjetima, mogu reorganizirati oružane snage tih zemalja. Profesionalizacija,odnosno ukidanje vojne obveze i služenja novačkog roka, ne mora biti najbolji put. Upravljanje osobljem i kadrovska politika svugdje je prioritet koji mora pratiti planiranje snaga. Podjela uloga u savezima može biti jedino dugoročno rješenje.