Tijekom 15. stoljeća na području Njemačkog Carstva hodočašćenje na Sveti Grob poprimilo je ranije neviđene razmjere. Taj entuzijazam počeo je vidljivo splašnjavati tek sredinom 16. stoljeća. Po staleškoj pripadnosti većina hodočasnika bila je iz plemstva i svećenstva, a manji dio iz građanstva. Ukrcavši se u Mlecima, oni su svraćali, boravili u Zadru ili su ga samo spominjali u proputovanju. Iako su imali neka predznanja, većinu informacija o gradu i zemlji u kojoj se nalazi dobili su na putu. Glavni objekt interesa bio je sveti Šimun Bogoprimac, a spominjani su i lokalni gradski sveci. Hodočasnici su zabilježili i nekoliko legendi, a navedeno je i par suvremenih događaja. Ti nam putopisi donose slikovite detalje o Zadru i okolici, ali govore i o osobama koje su ih pisale.