Bolesnici s ozljedama gornjeg dišnog puta moraju biti tretirani kao bolesnici s teškim dišnim putem, u predbolničkom i bolničkom okruženju. Upravljanje dišnim putem uključeno je u predbolničku skrb i naprednu skrb. Cilj ovog rada je prikazati klinička opažanja koja se odnose na liječenje dišnog puta u bolesnika s ozljedama gornjeg dišnog puta, uključujući klinički pristup traumatiziranim gornjim dišnim putovima, poteškoće u uspostavljanju dišnog puta kod takvih pacijenata, defi niranje neuspjelog dišnog puta, algoritam za neuspjeli dišni put, predviđanje i odlučivanje. Klinički pristup gornjem dišnom putu je prvi korak koji kliničari obično rade. Traumatizirani dišni put zahtijeva istu procjenu predviđanja teškoća pri tretmanu, koji koristimo i za procjenu netraumatiziranog dišnog puta. Teškoće u uspostavljanju dišnog puta kod bolesnika s traumom su: poteškoće u laringoskopiji i intubaciji, otežana ventilacija pomoću maske i poteškoće u upotrebi supraglotičkih uređaja. Kod pacijenata s ozbiljno traumatiziranim gornjim dišnim putem neophodna je jasna defi nicija zatajenja uspostavljanja dišnog puta, kao i akcijski plan koji će nakon toga slijediti. Prema smjernicama Diffi cult Airway Society za upravljanje neočekivanom teškom intubacijom kod odraslih, neuspješnom intubacijom se smatra nakon tri neuspjela pokušaja iskusnog anesteziologa ili nakon jednog neuspjelog pokušaja iskusnog anesteziologa u kombinaciji s nemogućnošću održavanja dovoljne zasićenosti kisikom. Ponovljeni pokušaji intubacije nose rizik od traumatizacije već traumatiziranog gornjeg dišnog puta. Vrijeme i sposobnost jasnog razmišljanja u ovoj situaciji ograničeni su pa se u tim situacijama treba koristiti DAS-ovim algoritmom. S druge strane, postoji puno propalih algoritama dišnog puta koje su propisala nacionalna stručna društva. Ono što je najvažnije u tim algoritmima i u svima isto, jest predviđanje i donošenje odluka. Odluke su vođene s obzirom na to ima li dovoljno vremena za razmatranje alternativa. Ako se u bilo koje vrijeme ne može intubirati i ne može dati kisik, nastaje scenarij CICO (ne može se intubirati, ne može se oksigenirati) i jedino rješenje je otvaranje prednjeg pristupa vratu (FONA). Odgovarajuće je pokušati brzo postaviti laringealnu masku (LMA) istovremeno s pripremanjem za FONA. Pokušaj postavljanja LMA ne smije odgoditi inicijaciju konačnog dišnog puta i mora se učiniti paralelno s pripremama za FONA. Razlozi za tešku FONA mogu biti unutarnje ili otvorene ozljede vrata. Teškoće vezane uz povredu u takvim situacijama su iskrivljeni ili poremećeni dišni put. Krikotireoidna membrana može biti dostupna ili ozlijeđena. U takvoj situaciji rješenje za uspostavu dišnog puta je traheotomija.