Autori u radu analiziraju pravno uređenje sustava obveznog preventivnog zadržavanja podataka koji se generiraju, odnosno obrađuju u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža u pravu EU-a i RH. Brojna otvorena pitanja u vezi s uvođenjem i provedbom tog sustava ispituju se s obzirom na osjetljivost i poseban tretman koji podaci u elektroničkim komunikacijama imaju u pravu EU-a općenito, a osobito s obzirom na veliku mogućnost zadiranja u temeljna prava i slobode korisnika usluga – građana, posebno kada je riječ o poštovanju privatnog života i tajnosti dopisivanja, tj. komunikacije, te pravu na zaštitu osobnih podataka. U radu se analiziraju i najnoviji događaji u vezi s provedbom Direktive o zadržavanju podataka u EU-u, njezinom ocjenom te postupcima pokrenutim pred Sudom pravde Europske unije. Autori također ispituju i analiziraju rješenja koja su, radi usklađivanja našeg zakonodavstva s acquisom, tj. Direktivom o zadržavanju podataka, predviđena u domaćem pravnom okviru, kao i ona koja su otprije na snazi (neovisno o Direktivi) te iznose prijedloge rješenja de lege ferenda gdje to nalaze potrebnim. Prilikom uređenja ovlaštenja za pristup relevantnim podacima, među ostalim, upozorava se i na nužnost dosljedne provedbe kriterija za iznimno ograničavanje zajamčenih prava građana u opravdanim, jasno utvrđenim slučajevima te na nužnost osiguravanja što preciznijih i jasnijih zakonodavnih rješenja radi sprečavanja mogućih zloporaba.