Pjerko Bona (1788-1846), odvjetak slavne dubrovačke plemićke loze, nakon pustolovna života u mladosti – sudjelovao je u ustanku protivu francuske okupacije, potom desetak godina boravio u Egiptu – oženio se i nastanio se u Dubrovniku. Ovaj osiromašeni vlastelin napisao je tridesetak drama na hrvatskome jeziku, dvije na talijanskome, te nešto pjesama, a bavio se i glazbom. Žanrovski se njegove drame mogu ugrubo podijeliti na pseudopovijesne i pučko-prosvjetiteljske. Komedija Jačinto hvastalo spada u potonju grupu. U pitanju je niz dramaturških općih mjesta, ali organiziranih koherentno, uz uvjerljive dijaloge i iskaze koji ne samo da prate i potiču radnju, nego i zorno materijaliziraju duhovne profile lica. Kritičnost kao element realizma, opća pomirba i smirivanje tenzija bez dramatičnog raspleta kao trag bidermajerskog kompleksa toplog doma, pouka kao očitovanje prosvjetiteljske svijesti, pučki ambijent i puk kao ciljani recipijent, savršen su obrazac hrvatske pučke drame XIX. stoljeća.