Glavni je predmet članka drama Sfinga Branka Vodnika, dramsko djelo koje se čuva u autorovoj rukopisnoj ostavštini u HDA, neobjavljeno i neizvođeno. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnih povjesničara prvih dvaju desetljeća 20. stoljeća i istaknuta javna osoba domaćega književnoga života u doba moderne i 1920-ih, Vodnik je ostao nepročitan i nekomentiran kao književni autor. Zadaća je ovoga članka da opiše rukopisnu dramu s obzirom na prevladavajuće poetike drame hrvatske moderne i s obzirom na podjednako slabo poznatu Vodnikovu novelu Razbacana uda (tiskana 1902.), koja je prethodila nastanku drame (prema autografu, drama je dovršena u siječnju 1903.). Vodnikova kritička očitovanja u časopisu Mlada Hrvatska (»slobodan časopis za književnost, umjetnost i socijalni život«, 1902.) u ovakvu čitanju ne mogu se mimoići, jer s dramom i novelom čine poetičku i stvaralačku cjelinu, napose stoga što su u kontekstu ukupna Vodnikova opusa iznimka i vrsta pisanja kojoj se autor više nije vraćao. Ta poveznica – između mladenačkoga eksperimentalnoga književnoga rada i zrelih književnopovijesnih stajališta – u književnoznanstvenoj refleksiji o Vodniku ostala je neelaborirana. Rukopisna ostavština Branka Vodnika bogat je izvor za hrvatsku književnu i kulturnu povijest te svjedoči i o poetičkim zaokretima dramske vrste za trajanja moderne i o mijenama u kritičkim pozicijama upućena književnoga znalca, kakav je bio Vodnik. Zadaća je članka, u ključu promjene očišta, ponuditi upotpunjen pogled na Vodnikovu književnu osobu i rasvijetliti primjer domaće primjene poetike fin de sièclea etablirane u poljskoj književnosti, kakav je utjecaj naturalizma S. Przybyszewskoga u drami Sfinga i noveli Razbacana uda.