Prvi svjetski rat nije skroz prekinuo splitska kazališna događanja. U teškim ratnim okolnostima na pozornici, često pretvaranoj za prigodničarske i karitativne sadržaje, zbivali su se i događaji koji svjedoče o nastojanjima da se i kazališnom riječju umanje ratne nedaće. U nedostatku pravog kazališta tu su ulogu preuzimali agilni diletanti, a znatnoj živosti pridonosila su i česta kazališna gostovanja, osobito su na cijeni bili laki komediografski komadi, strani i domaći. U splitskim izvedbama profiirala su se i značajna imena koja će se dokazati i u drugim sredinama. Kako arhivskih zapisa o predstavama u tom vremenu gotovo i nema, lokalna kronika, Naše jedinstvo i Dan, pomaže nam u rekonstrukciji kazališnih zbivanja, a pokoja šira deskripcija i osvrt na predstavu, glumce i odjek kod publike pruža nam podatke i za reljefniji teatrološki okvir.