U Hrvatskoj do sada još nitko nije sustavno istraživao stupanj ekološke svijesti u svezi štetnog djelovanja likovnih materijala, ekološke uvjete rada likovnih umjetnika, o tome ne postoji bilo kakva baza podataka ni posebni programi zaštite likovnih umjetnika na radu i mjere zaštite zdravlja i okoliša. Ovaj rad donosi podatke o primjerima koji svjedoče o brojnim ozljedama, bolestima, pa čak i smrtnim slučajevima do kojih je autorica došla različitim metodološkim pristupima tijekom višegodišnjeg kontinuiranog praćenja pojedinačnih slučajeva kao nastavnica na Akademiji likovnih umjetnosti. Istraživanje je fokusirano na ekološke probleme profesionalnih umjetnika koji sudjeluju u obrazovnom procesu s naglaskom na odgovornosti i obvezama koje imaju prema studentima u vezi sigurnosnih mjera na radu. Na temelju prikupljenih podataka autorica u ovom radu zaključuje da bi brigu za zdravlje i sigurnost likovnih umjetnika, s obzirom na rizike kojima su izloženi, trebalo nužno osustaviti i u tom smislu pledira da se sociolozi više uključe u oblikovanje zdravstvene politike na tom području.