U članku se na temelju arhivskih izvora i literature rekonstruira povijest filijale sestara dominikanki na Čiovu od preuzimanja brige za djecu u antimalaričnome lječilištu 1926., preko otpuštanja iz lječilišta 1946., do napuštanja Čiova 1953. Kritički se analizira njihov rad, problemi s kojima su se suočavale zbog ekonomske krize tridesetih godina prošloga stoljeća, nerazumijevanja upravitelja lječilišta Nikole Bogdanovića, Drugoga svjetskog rata te isključivosti politike socijalističke Jugoslavije i neimaštine koja ih je pogodila. Donose se podatci o sestrama koje su djelovale na Čiovu, s posebnim osvrtom na s. Bogoljubu Stančić (sestra Domina), te popis svih starješica čiovske filijale.