Svaka govorna izvedba, "govoreni govor", jest pluridimenzionalna struktura – čak kad je kodirana samo neleksičkim sredstvima izraza, kad je izražajnost sve. Budući da nijedna govorna izvedba nije sama sebi svrha, jed(i)no moguće tumačenje "idealnosti" govorne izvedbe jest mjera njezine komunikacijske vrijednosti. S tim u vezi govorna izvedba koja sadrži potpunu obavijest, odnosno ona koja uklanja svaku neizvjesnost te ima najveću komunikacijsku vrijednost, jest idealna govorna izvedba. Idealni govornik ne samo da zna što želi reći nego također zna kako to reći. Idealni slušatelj zna što je kultura slušanja i lako procesira govor. Pravilan govor (komunikacija na standardu) ne podrazumijeva veću količinu obavijesti u svim okolnostima, posebno ne u onim gdje govornikov kod nije identičan kodu što ga rabi slušatelj. Stoga ne samo da pravilnost, uz ostale parametre, ne jamči uvijek idealnu govornu izvedbu nego u određenim okolnostima znači buku u komunikacijskom kanalu. Hotimične pak pogreške u govoru (na leksičkoj razini) ne brišu idealnost govorne izvedbe, jer one najbolje odgovaraju toj govornoj situaciji. Idealna govorna izvedba osigurava identičnost i jezičnog i govornog znaka, i za govornika i za slušatelja.