Analiziraju se suvremeni koncepti javne uprave i predlaže novi model promišljanja prilagodbe javnih službi promjenjivom društvenom kontekstu. Kritiziraju se tendencije reduciranja upravne akcije na menadžerske prakse koje nagrizaju klasičnu birokraciju s rizicima ukidanja autonomije uprave kao dijela političkog sustava. Noviji prijedlozi za reformu javne uprave poznati pod egidom neoweberijanske države (Bouckaert i Pollitt) dobra su alternativa menadžerskom pristupu. S osloncem na rad Niklasa Luhmanna, pred laže se novi način gledanja na javnu upravu koja može sačuvati svoju autonomiju i ponovo osnažiti svoju sposobnost efi kas nijeg, otvorenog i demokratičnog funkcioniranja. To može pomoći da se javni sektor adekvatno nosi s okolnostima temeljem stalne razmjene s okolinom sustava. Korisni koncepti teorije sustava su primjerice komunikacija, diferencijacija sustava, promatranje i razmišljanje. Novi se način konceptualiziranja javne uprave testira na primjerima okolišnih problema i energetskih ušteda.