Odlučivanje u razumnom roku temelji se na pravu na pravično suđenje i pravu na učinkovito pravno sredstvo temeljem odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima i Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Premda se u početku EKLJP primjenjivala samo na kaznene i građanske postupke, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava omogućila je i kontrolu izvršne vlasti zemalja koje su Konvenciju ratificirale. Premda države članice EU imaju autonomiju u pogledu regulacije upravnih postupaka, sudska praksa svjedoči da se i oni mogu podvrći nadzoru Europskog suda pravde. U radu je riječ o primjeni EKLJP i Povelje o temeljnim pravima EU u upravnom pravu i upravnim postupcima kroz analizu pravne regulacije i sudske prakse Suda pravde i Europskog suda za ljudska prava o odlučivanju u razumnom roku. Analizirana praksa obaju tih sudova je od naročite važnosti za odlučivanje u razumnom roku u upravnim stvarima budući da Europski sud za ljudska prava ima isključivu nadležnost interpretacije EKLJP, a Europski sud pravde isključivu nadležnost u interpretaciji prava EU. Rezultati ovog rada doprinose jačanju sv ijesti o važnosti poštivanja međunarodnih ljudskih prava u nacionalnom upravnom postupovnom pravu.