U prvom dijelu referata svraća se pozornost na izvorni naziv jezika (lingvonim) kojim su tiskane hrvatske knjige u Ungnadovoj tiskari, u doba reformacije, u Urachu (1561. — 1564.). Iz naslova tiskanih knjiga jasno se razabire, jer je naziv jezika izričito naveden, da je to hrvatski jazik/jezik. Autor time pokazuje da nisu u pravu oni autori koji u člancima i knjigama čitatelju podastiru svoj izmišljeni naziv jezika kojim su navodno knjige tiskane. Naime za njih (autore) to je ,,srpskohrvatski“/,,serbokroatisch“. Taj i takav jezik u hrvatskim knjigama tiskanim u Urachu u 16. stoljeću nije uopće postojao pa nije opravdano njima ga pripisivati u 20., a još manje u 21. stoljeću. U drugom dijelu referata autor se, ukratko, osvrće i na naziv Ungnadove tiskare u kojoj su od 1561. do 1564. tiskane hrvatske knjige u Urachu. Ungnad je to svoje tiskarsko poduzeće nazvao Windische, Chrobatische and Cirulishe Trukherey slovcnska, hrvatska/glagoljična i ćirilična tiskara. U sekundarnoj literaturi od 18. do 21. stoljeća upotrcbljava sc nekoliko naziva: Hrvatska tiskara u Urachu, Ungnadova tiskara; Biblijski zavod; Južnoslavenski biblijski zavod itd. Budući da jc Ungnad bio vlasnik i blagajnik tiskare, onda je primjereno nazvati ju Ungnadova tiskara. Autor, uz ostalo, primjećuje da naziv Biblijski zavod u Uracbu upotrebljavaju, uglavnom, oni autori u svojim člancima ili knjigama koji su članovi neke od reformacijskih denominacija, a drugi koji to nisu rabe naziv Hrvatska protestantska tiskara ili Ungnadova tiskara u Urachu. Prvi preferiraju takav naziv, vjerojatno, zbog toga što je Ungnadova tiskara ipak tiskala biblijske tekstove, a u planu je bila i čitava Biblija — Stari i Novi Testament, no tiskan je samo Novi Testament i evanđelja u Postilama. Nema dosad nigdje pisanoga traga da je osnovan Biblijski zavod (Bibclanstalt) u Urachu s tim nazivom.