U članku autorica analizira Dobriline poslanice napisane u razdoblju od 1858. do 1882. godine, sadržajnu dimenziju poslanica (koja se odnosi na pitanje što je Dobrila isticao u svojim poslanicama) te onu stilsku dimenziju (koja se odnosi na pitanje kako, odnosno na koji je način Dobrila te poruke prenio). Nakon uvodnih napomena, koje se odnose na kratke biografske bilješke, analiziraju se poruke koje Dobrila izravno komunicira svojoj pastvi i koje autorica dijeli na 4 temeljne: 1. povezanost ili nerazdruživost vjere/religije i morala; 2. povezanost ili nerazdruživost vjere i znanja, te odgoja i obrazovanja; 3. povezanost ili nerazdruživost naroda i klera; 4. sposobnost razlučivanja znakova vremena, odnosno osluškivanja „duha vremena“. Osim ovih izravnih, u članku je navedeno i nekoliko neizravnih poruka koje je moguće iščitati na temelju odabira tema, stila, često korištenih citata ili riječi i sl. U zaključnom dijelu autorica uspoređuje Dobrilin profil koji se nazire u poslanicama s onim u drugim biskupskim istupima i svakodnevnom ophođenju, prema njegovim biografima, te zaključuje kako su poslanice zapravo potpuno čitljive i razumljive tek nakon što se upozna njegov život i konkretni pothvati kojima se zauzimao za istarskog malog čovjeka. Iako su neki istraživači njegova lika i djela svrstali Dobrilu u konzervativne svećenike, autorica smatra kako je mnogim svojim naprednim idejama i shvaćanjima Dobrila zapravo ipak bliži umjereno liberalnim svećenicima.