Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće. Svoj doživljaj religioznosti on želi izraziti na različite načine. Bajka je također jedan od načina kako izraziti ono duboko religijsko i religiozno iskustvo. Ona može rabiti razne mitove, legende, vjerovanja naroda u kojemu niče. Svi su oni u službi umjetnosti, kulture i odgoja. I onoga religioznoga odgoja. Također i danas, u vrijeme interneta i svih drugih tehnika i tehničkih pomagala, bajka je neizostavno pomagalo za religiozni i moralni odgoj čovjeka. Ivana Brlić-Mažuranić, genij bajke i pripovijesti, pokušala je preko te vrste poučiti, bilo svoju bilo drugu djecu, u vjeri i u dobru, u kršćanskoj vjeri koja je bila dio njena života i u kršćanskim idealima koji su u mnogočemu iskustvo svakog čovjeka. Svoju duboku vjeru, moralna i vjerska načela koja je slijedila u svome životu, prenijela je i u svoje bajke tako da one, osim umjetničke vrijednosti, imaju i velik značaj u odgojno-moralnom smislu. Cilj je ovim radom prikazati što je Ivana crpila iz kršćanstva, kako je to razumjela i pretočila u svoja djela.