Ovaj rad analizira literaturu o elektronskim supervizijama i istražuje važnost prethodnog kontakta ili odnosa za efikasne e-supervizije. Ova studija analizira dosadašnje propuste, suvremeni kontekst i buduće trendove u ovom području. Dodatno se u radu navode određene praktične smjernice za sudionike e-supervizija. Videokonferencijske supervizije treba razlikovati od ostalih oblika e-supervizija kako bi ih se moglo analizirati i o njima raspravljati kao posebnom modalitetu. Dok trenutni podatci možda nisu dovoljni da se definitivno opovrgne nužnost prethodnog kontakta u e-supervizijama, nedavni trendovi i saznanja sugeriraju da prethodni kontakt možda nema taku značajnu ulogu, suprotno prethodnim tvrdnjama. U kontekstu ovog istraživanja nužno je naglasiti da se ne zagovara potpuna supstitucija jednog oblika supervizije drugim. Umjesto toga, ključna poruka jest da se nijednom obliku supervizije ne bi trebalo pridavati inferiorni status, posebice kada je riječ o individualnim supervizijama. Studija naglašava potencijalni uspjeh individualnih videokonferencijskih supervizija bez prethodno uspostavljenih odnosa licem u lice, osobito kada su supervizor i supervizanti digitalni urođenici.