Prevoditeljska djelatnost smatra se jednom od najbrže rastućih djelatnosti u svijetu, posebice u višejezičnoj Europi. Tomu rastu prvenstveno je pogodovao razvoj jezičnih tehnologija koje su prevoditeljima s jedne strane omogućile veću produktivnost, uštedu vremena i truda, a s druge strane stalne zahtjeve za praćenjem i ulaganjem u nove tehnologije. Cilj je ovoga rada prikazati stanje prijevodnih tehnologija, obrazovanja i vještina prevoditelja u Hrvatskoj u usporedbi s drugim državama kao što su Austrija, Belgija, Italija, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Za potrebe rada koriste se podatci iz Anketa o jezičnoj industriji (AJI) iz 2018. i 2019. godine koji ukazuju na trendove u jezičnoj industriji te podatci o studijskim programima prevoditelja u navedenim zemljama koji bi trebali potkrijepiti i pojasniti podatke iz izvješća te odgovoriti na sljedeća pitanja: Jesu li i u kojoj mjeri prijevodne tehnologije uključene u studijske programe? Jesu li prevoditeljske sposobnosti, vještine i znanja u skladu s potrebama tržišta prijevoda? Kako poučavati buduće prevoditelje? Jesu li teorija i praksa prevođenja u raskoraku? Na temelju prikupljenih podataka također se želi ponuditi okvirni model studija prevođenja koji bi uključivao prijevodne tehnologije te potrebna znanja i vještine suvremenoga prevoditelja.