Razmatra se uloga regionalnog etnografskog muzeja, čiji su djelatnici svjesni da je danas iznimno važno pri oblikovanju muzejskih interpretacija uzeti u obzir "pogled iznutra", odnosno mišljenje i stav određene zajednice o vlastitoj kulturi. Događa se, međutim, da neke zajednice imaju predstavnike čije je viđenje lokalne kulture utjecajno, ali osobno i individualno i može se razlikovati od ostalih članova zajednice te od zaključaka etnologa. Druge pak zajednice mijenjaju manje ili više drastično dosadašnju kulturnu praksu i odabiru nove elemente koji ih predstavljaju. U tekstu su iznesena dva takva primjera iz Istre. Postavlja se pitanje kako se etnolozi, koji moraju interpretirati njihovu kulturu prema tome trebaju postaviti i kakve se sve dileme pritom javljaju.