Dok u njemačkom postoji jedan r-fonem, uvularni frikativ /ʁ/, koji se u odstupnoj poziciji vokalizira u ɐ, španjolski raspolaže dvama alveolarnim fonemima, dodirnikom /ɾ/ i titrajnikom /r/, koji se nikad ne vokaliziraju. Kao i njemački, i turski ima samo jedan fonem, no on je bliži španjolskom jer s njim dijeli alveolarno mjesto tvorbe i ne poznaje vokalizaciju. U ovome radu izvještavamo o intervencijskoj studiji s 12 njemačko-turskih dvojezičnih govornika, koji u Njemačkoj uče španjolski. Uzorci čitanoga teksta prikupljeni su prije, za vrijeme i nakon što su ispitanici prošli digitalni modul za učenje španjolskoga. Kao fonetski korelati u obzir su uzeti (1) konsonantska produkcija ciljnoga segmenta, (2) mjesto artikulacije i (3) distribucija kontrasta između dodirnika i titrajnika. Što se tiče alveolarnoga mjesta artikulacije, rezultati pokazuju da se od samoga početka bilježi visoka stopa točnosti, a što se tiče distribucije kontrasta između dodirnika i titrajnika u ciljnom jeziku te izbjegavanja vokalizacije, opaža se poboljšanje u trima mjernim točkama. Slučaj jedne od ispitanica, koja je najprije transferirala iz njemačkoga, a nakon intervencije imala višu stopu točnosti, pokazuje da svjesnost učenika o sličnostima i razlikama između ishodišnoga i španjolskoga jezika pozitivno utječe na jezično usvajanje.