U članku je opisano nekoliko primjera protujugoslavenskih demonstracija održanih tijekom 1972. godine u Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama iz perspektive povijesti emocija. U istraživanju su korišteni neobjavljeni arhivski dokumenti i tisak hrvatske političke emigracije, konkretno, Nova Hrvatska pod uredništvom Jakše Kušana. Zaključci su utemeljeni na dostupnim tekstualnim i fotografskim materijalima. Kao što je pokazano opisanim primjerima, 395 Nenad Bukvić - The Emotions of Protest: Some Examples of Anti-Yugoslav Demonstrations... demonstracije su bile odgovor na represiju koja je u Hrvatskoj uslijedila prema studentima, kulturnim i znanstvenim djelatnicima i drugim sudionicima hrvatskoga proljeća. Najveći broj sudionika u tim prosvjedima činili su politički emigranti koji su oponirali komunističkom režimu u Hrvatskoj i Jugoslaviji. U proglasima, tj. pozivima na demonstracije, kao i izvještajima o održanim demonstracijama koje je objavljivala Nova Hrvatska, uvijek se naglašavao hrvatski identitet prosvjednika. Prosvjedi su najčešće održavani ispred jugoslavenskih diplomatsko-konzularnih predstavništava, ali i po ulicama i trgovima većih gradova u spomenutim državama. Analizirani dokumenti i fotografije pokazuju da su za prenošenje poruka korištena različita sredstva i oprema (vozila, transparenti, letci). U tu svrhu, prosvjednici su također često koristili različite simbolične performanse (rituale), poput rituala s pogrebnom opremom (lijesovima), vezanja lancima, postavljanja vješala ili spaljivanja jugoslavenske zastave. Na osnovi takvih primjera, kao i na osnovi sadržaja prosvjednih transparenata, ponašanja (držanja tijela) prosvjednika, izraza lica (grimase), nastojalo se identificirati i potaknuti daljnja istraživanja o negativnim i pozitivnim emocijama koje se javljaju prilikom prosvjeda poput ljutnje, bijesa (gnjeva), razočaranja, nade, čežnje, suosjećanja i motivacije za djelovanje.