Razgradnja i demontaža nuklearnih elektrana predstavljaju završnu fazu životnoga vijeka nuklearnih postrojenja te su sastavni dio djelotvorne kulture nuklearne sigurnosti. Dok neke zemlje provode izlazne nuklearne strategije, a druge planiraju izgradnju novih postrojenja ili produljuju životni vijek postojećima, razgradnja postrojenja neizbježna je. U radu se daje kratak pregled strategija i tehnika razgradnje i demontaže kao uvod u mogućnosti recikliranja i ponovne upotrebe radioaktivnoga metalnog otpada. Opće procjene upućuju na to da je većina otpada koji proizlazi iz razgradnje i demontaže radiološki materijal izuzet iz nadzora. Preostala je trećina radioaktivni materijal s različitim rasponom radioaktivnosti. Kako bi se recikliranje radioaktivnoga otpadnog metala prezentiralo u praksi, članak daje osvrt na procjenu količine otpadnoga metala koji proizlazi iz procesa razgradnje, korištenje topljenja kao moguće metode recikliranja (uključujući i sekundarni otpad) i aspekte utjecaja na okoliš i zdravlje. Također, dan je i primjer procesa razgradnje u tipu nuklearnoga postrojenja s vodenim reaktorom pod pritiskom, kao primjer konteksta buduće razgradnje Nuklearne elektrane Krško (NEK). Nakon razmatranja dostupnih podataka o gospodarenju otpadom nastalim razgradnjom i demontažom zaključak je da iako odluka o strategiji i tehnologiji razgradnje nije jednostavna, već jedinstvena za svaku zemlju, trenutačna iskustva daju važan uvid u kontekst složenosti i potencijala razgradnje te pružaju osnovu za buduće radnje.